Vicevi i ostalo

Voze se dva klinca tramvajem. Pita jedan drugog:

"Jel' znaš kakva je razlika između policajca i konja?"

No, iza njih je stajao policajac kojem se sve to nije dopalo, te je
uhvatio malog za ruku, te će ljutito:

"Ha, mali, kakva, kakva?"

Na to će mali, sav uplašen: "Joj, nikakva, gospon, nikakva."
"I ja mislim da je nikakva.", pobjedonosno će policajac.

U petak:
On: "Draga, mogli bi si priuŠtiti jedan lijepi vikend."
Ona: "Super ideja!"
On: "Dobro, vidimo se u ponedjeljak."

Voditeljica srpskog Dnevnika započela je informativnu emisiju 17. veljače 2008. ovim riječima:
"Dobro veče, dragi gledaoci. Iz današnjih vesti izdvajamo Kosovo."

PJESMICA ZA DOBRO RASPOLOŽENJE

Sve sam deblja svakog dana,
važna mi je samo hrana.
Svako jutro "tužna slika",
gledam odraz svoga lika

u zrcalu što ne skriva
kakva mi je perspektiva.

A posve me izda snaga
kada vidim kako vaga
ljubi brojku osamdeset.

Oh, da mi je manje deset!

Smršaviti imam želju,
ali zubi stalno melju.
Gricni tamo, gricni amo,
na trbuhu salo samo,

izbočen je k'o kupola,
ne mogu se gleda' gola!

Ali to me ne ometa,
hladnjak mi je stalna meta,
a u njemu oblizeke:

kulen i njegove seke,
raznovrsne mljac - salame
što me stalno k sebi mame,
sir i pršut puni slasti,
sočni čvarci puni masti,
male slane srdelice,
salata pune zdjelice,
mješavine na sto načina,

sa začinom i bez začina;
kolačići, kruna svega,
kremice od slatkog snijega,
torte čokoladne, voćne,
miješane i vrlo sočne...


O povrću da ne velim,
uvijek mu se razveselim:
kuhaj, dinstaj, il' na lešo,
krumpirići malo rešo,
a juhice raznih boja,
mesna, posna, kako koja...
Pa još k tome onaj zvuk
kad krckaju špek i luk...

Da nabrojim sva ta jela
trebala bi knjiga cijela.

I sad evo rezultata
od kojih me muka hvata:
sad sam tusta kao guska,

haljina mi svaka uska,
da popravim izgled svoj,
uvijek nosim veći broj,
al' uzalud sebi lažem,
uzalud se često važem,
kad sva jela slasno smažem,
jer meni je dobro jelo
kao umjetničko djelo

i ono mi daje snagu,
pa nek' vaga ide k vragu!

A šiljaste mršavice,
nek' im rastu zazubice!
Nit' kuhaju, niti prže,

već dijetu stalno drže
pa onako suhoguze
uskaču u tijesne bluze,
misle da će svi muškarci,
bilo mladi, bilo starci,
buljiti u te košćobe
(ovo kažem s malko zlobe),
a pogledi muški lažni
ionako nisu važni,

važnija je dobra klopa
nego izgled "antilopa"
jer ako si kome mila,
ne smeta mu koja kila
(Lakše mi je tako reći
nego klope se odreći.)

Jednom je ženska moždana stanica zabunom došla u mušku glavu.

Gledala je okolo i osvrtala se po muškoj glavi, ali bila je prazna. Hej,
ima li koga ovdje? - vikala je ženska moždana stanica. Počela se već
zabrinjavati..pa je malo jače zavikala...
-Hej postoji li ovdje koja živa stanica u mozgu, javite se!!!
Nitko nije odgovorio, već se počela osjećati usamljeno i pokušala je i
posljednji put jako zavapiti...

-Hej, ima li uopće koga ovdje!!!???
Napokon je čula glasić, vrlo udaljen od nje kako govori:
-Mi smo svi dolje! Dolje!

Pričaju Mujo i Todorić što su kupili ženama za Božić. Todorić kaže: "Ja sam kupio Mercedes i haljinu."
Mujo kaže: "Dobro haljina, ali što će joj Mercedes?"
"Ako joj se haljina ne sviđa neka se odveze Mercedesom pa zamjeni. A ti?"
Mujo kaže:
"Kupio sam joj četku i vibrator."
Todorić kaže:
"Dobro četka, ali što će joj vibrator?"
Mujo kaže:
"Ako joj se ne sviđa četka, neka se jebe!"